Zakon o dronovima
Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova, koji je napravila Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo i kojim se regulira područje uporabe dronova.

Odredbe Pravilnika, navodi Agencija, ne primjenjuju se na sustave bespilotnih zrakoplova kada se koriste za državne aktivnosti (vojne, policijske, sigurnosno-obavještajne, carinske, potrage i spašavanja, gašenja požara, obalne straže i slične aktivnosti ili službe). Također se ne primjenjuju na bespilotne zrakoplove pod uvjetom da ne mogu postići kinetičku energiju veću od 79 J, kao i na bespilotne zrakoplova kada se koriste u zatvorenom prostoru. Bespilotne letjelice mogu biti izuzetno korisne, ali u rukama ljudi sa zlim namjerama i izuzetno opasne.

Pravila za upravljanje dronom

Rukovatelj dronom, prema Pravilniku, mora osigurati da se let bespilotnog zrakoplova izvodi na način da ne predstavlja opasnost za život, zdravlje ili imovinu ljudi zbog udara ili gubitka kontrole nad sustavom bespilotnog zrakoplova i da ne ugrožava ili ne ometa javni red i mir. Let se mora odvijati danju. Prije leta obvezno je prikupiti sve potrebne informacije za planirani let i uvjeriti se da meteorološki i ostali uvjeti u području leta osiguravaju sigurno izvođenje leta. Tijekom leta rukovatelj mora osigurati sigurnu udaljenost bespilotnog zrakoplova od ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, drugih zrakoplova, cesta, željezničkih pruga, vodenih putova ili dalekovoda, ne manju od 30 metara, a od skupine ljudi 150 metara.

Bespilotni zrakoplovi dopušteni do 150 kilograma težine

Prema Pravilniku, bespilotni zrakoplovi podijeljeni su u kategorije – do pet, 25 i do 150 kilograma. Njihova uporaba klasificirana je prema izgrađenosti, naseljenosti i nazočnosti ljudi na području leta. Tu su četiri klase – područja u kojima nema izdignutih građevina ni ljudi, područja s građevinama, ali nema ljudi, osim prolaznika, područja u kojima postoje građevine namijenjene za stanovanje te područje uskih urbanih zona poput središta gradova. Sankcije za prekršitelje Pravilnika o sustavima bespilotnih zrakoplova primjenjuju se prema prekršajnim odredbama Zakona o zračnom prometu. S obzirom na to da područje bespilotnih letjelica nije bilo pravno uređeno, nije poznat broj tih letjelica u Hrvatskoj.

Visoka reguliranost

Pravilnikom se definiraju tipovi i vrste letjelica, kategorije letačkih operacija, obvezno osiguranje u skladu s propisom kojim se uređuju obvezna osiguranja i prometu, dopuštenje za upotrebu radiofrekvencijskog spektra za uređaje koje koristi bespilotna letjelica (upravljanje, preuzimanje video signala…), označavanje letjelica težih od 5 kilograma. Usprkos tome što primjerice dronovi, na koje se svi pozivaju, iako je zapravo riječ o bespilotnim letjelicama, imaju i svjetla za označavanje ipak neće smjeti letjeti noću.

Najveći problem bespilotnih letjelica o kojima se govori jest činjenica da moraju biti u vidnome polju jer nisu opremljene radarom koji bi omogućio lakše izbjegavanje objekata iako onaj koji upravlja letjelicom može pratiti njezino kretanje i putem kamere koje mnoge od njih imaju kako za snimanje tako i za praćenje leta.

Jasne definicije

Krenimo, redom kroz pravilnik, na početku je definirano da se odredbama ovog Pravilnika propisuju opće, tehničke i operativne zahtjeve primjenjive na sustave bespilotnih zrakoplova, operativne mase bespilotnog zrakoplova do i uključujući 150 kilograma koji se koriste u Republici Hrvatskoj. Dakle veće letjelice se prema ovome ne mogu koristiti pod uvjetima koji će se propisati Pravilnik.

Znam da će biti mnogo onih koji baš i neće čitati jer eto nisu niti drugi, pa je vrlo važan dio članka 2. koji govori što su to letačke operacije. One su tako definirane kao upotreba sustava bespilotnog zrakoplova, bez obzira da li se prima naknada ili ne, kada se bespilotni zrakoplov koristi za potrebe radova iz zraka (kao na primjer snimanja iz zraka, oglašavanja iz zraka, nadzora iz zraka, protupožarnu zaštitu, pokretanja lavina, znanstveno istraživačke letove, letove za potrebe televizije, filma i vijesti, letovi za potrebe posebnih događaja uključujući zrakoplovne priredbe, natjecateljske letove i slično).

Za mnoge će vrlo važno biti da su letjelice podijeljene u 3 klase i to do 5 kilograma, od 5 do 25 kilograma te od 25 do 150 kilograma i to uključivo i 150 kilograma.

Pravilnik vrlo jasno definira i Klasifikaciju područja letenja i to kroz 4 klase:

1. Klasa I - Neizgrađeno područje: Područje u kojem nema izdignutih građevina ili objekata i u kojem nema ljudi, osim rukovatelja i osoblja koje je nužno za letenje.

2. Klasa II - Izgrađeno nenaseljeno područje: Područje u kojem postoje pomoćni gospodarski objekti ili građevine koje nisu namijenjene za boravak ljudi i u kojem nema ljudi, osim rukovatelja i osoblja koje je nužno za letenje. Dozvoljen je samo povremeni prolazak, bez zadržavanja, ljudi kroz područje (biciklisti, šetači i sl.).

3. Klasa III - Naseljeno područje: Područje u kojem postoje građevine ili objekti primarno namijenjeni za stanovanje, poslovanje ili rekreaciju (stambene zgrade, stambene kuće, škole, uredi, sportski tereni, parkovi i slično).

4. Klasa IV - Gusto naseljeno područje: Područje uskih urbanih zona (središta gradova, naselja i mjesta).

Stroga pravila

Kada je riječ o sigurnosti letjelica, kako smo već spomenuli, može se letjeti samo danju, onaj koji njome leti mora obaviti sve sigurnosne radnje kako s letjelice ne bi nešto otpalo. Mora se letjeti najmanje 30 metara od ljudi, životinja, objekata, vozila, plovila, drugih zrakoplova, cesta, željezničkih pruga, vodenih putova ili dalekovoda.

Pilot bespilotne letjelice mora osigurati da od skupine ljudi leti najmanje 150 metara. Vrlo važno je da pilot mora osigurati da se let bespilotnog zrakoplova odvija na udaljenosti najmanje 3 km od aerodroma i prilazne ili odlazne ravnine aerodroma, osim u slučaju kada su posebno predviđene procedure za letenje bespilotnih zrakoplova definirane naputkom za korištenje aerodroma.

Zanimljivo, neki dronovi poput DJI Phantom Vision 2+ kojeg koristi i redakcija ICTbusiness.info i ICTbusiness TV-a za svoje potrebe, ali video produkcije na kojima radi, imaju već u sebi na osnovu GPS pozicije ugrađeni tzv. „No Fly Zone“ u blizini zračnih luka tako da je primjerice nemoguće poletjeti u blizini Zagrebačke zračne luke Pleso. To je opcija koja će mnogima jako dobro doći jer se dron sam spušta ukoliko se približi „no fly zoni“.

Vrijedi spomenuti, da mnogi dronovi imaju i opciju „Home“ (RTH – return home – navigacija s povratkom kuć) koja omogućuje povratak na mjesto polijetanja ili mjesto gdje se nalazi pilot odnosno operater. Tada postoje i problemi jer se letjelica vraća na zadanoj visini stoga problem nastaje ukoliko postoje prepreke jer ona nema radar kako bih ih izbjegla. Stoga je zanimljivo da se pravilnikom reguliralo da letjelica mora biti na optičkoj vidljivosti i ne na većoj udaljenosti od 500 metara.

Neke letjelice, pa tako i ono što se kolikvijalno zove dronom po kojim većina smatra različite koptere bez obzira na broj motora odnosno elisa, mogu samostalno letjeti i na udaljenostima mnogo većim od 500 metara što prije svega ovisi o tipu i vrsti pogona, snazi upravljačkog sustava odnosno sustav koji omogućuje prijenos video signala. Važno je spomenuti da mnogi dronovi danas imaju mogućnost samostalnog leta po unaprijed određenoj ruti.

Složena dokumentacija

Kako bi se moglo letjeti morat će se poštovati neka vrlo stroga pravila i imati dokumentaciju za letenje. U pravilniku i to kroz Članak 20. to se vrlo jasno određuje pa ćemo ga prenijeti u cijelosti iako na kraju teksta možete pronaći sve pripadajuće dokumente (pravilnik objašnjenja i ostalo) koje je objavila Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo.

Članak 20.

Obvezna dokumentacija pri izvođenju letačkih operacija

(1) Prilikom izvođenja letačkih operacija rukovatelj je odgovoran da sa sobom ima sljedeće dokumente:

(a) letački priručnik ili upute za upotrebu sustava bespilotnog zrakoplova,

(b) izvornik ili ovjerenu presliku odobrenja za izvođenje letačkih operacija, ako je primjenjivo,

(c) policu osiguranja, kada je primjenjivo,

(d) Za kategorije A i B letačkih operacija, dokaz o poznavanju primjenjivih zrakoplovnih propisa, psihofizičkoj sposobnosti i osposobljenosti za upravljanje tipom/modelom sustava bespilotnog zrakoplova u skladu s Dodatkom 5 ovoga Pravilnika.

(e) Za kategorije C i D letačkih operacija:

i. Operativni priručnik

ii. Dokaz o osposobljenosti za upravljanje sustavom u skladu s Dodatkom 5 ovoga Pravilnika.,

iii. Pilotsku dozvolu ili potvrdu o položenom teorijskom ispitu iz poznavanja pravila letenja koji provodi Agencija, i

iv. Dokaz o psihofizičkoj sposobnosti u skladu s Dodatkom 5 ovoga Pravilnika, za upravljanje sustavom bespilotnog zrakoplova

Pritom treba uzeti u obzir i slijedeću tablicu:
Zakon o dronovima Hrvatska


Ovdje ožete pogledati sve potrebne dokumente u provedbi i uredbi zakona:

1732-nacrt-pravilnika.pdf

1464-prihvatljivi-nacini-udovoljavanja-odredbama-2015-01-26.pdf